Predstavnički dom (II) – „crveni talas“ koji se nije desio

U prvom delu ove analize bilo je reči o nekim važnim predizbornim faktorima koji su uticali na ishod ovogodišnjih izbora za Predstavnički dom. Pre svega, bilo je reči o crtanju novih kongresnih distrikta i temama predizborne kampanje. U ovom delu biće reči o rezultatima samih izbora, njihovim posledicama i, na kraju, šta nam ovi izbori govore o smeru u kojem se kreće američka politika.

Od „crvenog cunamija“ do „crvenog povetarca“

Pred same izbore, ankete su pokazivale da bi republikanci trebalo da dobiju Predstavnički dom, ali nije bilo izvesno kolika bi mogla da bude razlika iako se predviđalo da će biti manja od onoga što su priželjkivali. Sa druge strane, Šon Patrik Malouni, kongresmen iz Njujorka koji je bio lider Demokratskog komiteta za kongresnu kampanju (DCCC) rekao je u nedelju pred izbore da bi dobra noć bila ukoliko demokrate sačuvaju većinu.

U utorak uveče, pa čak i sredu ujutru, demokrate su iznenađujuće još uvek imale čemu da se nadaju u Predstavničkom domu, ali Malounijeva nada se polako gasila. Razlog? Demokrate se nisu pokazale toliko loše, ali demokratski čovek za kampanju je izgubio u sopstvenom distriktu! Dok su republikanci podbacili u nekim drugim delovima zemlje, u Njujorku su iznenadili i to na čudan način. Naime, kongresmen Li Zeldin, vodeći svoju neuspelu guvernersku kampanju, uspeo je da podigne šanse drugih republikanaca na izborima, pre svega na Long Ajlendu i u najsevernijim predgrađima grada Njujorka, gde je Zeldinova kampanja zajedno sa guvernerom Floride Desantisom zadavala neočekivane glavobolje demokratama iako je Zeldin na kraju izgubio. Republikanci su na kraju preuzeli tri demokratska distrikta i odnos će biti 15D-11R. Zbog ovakvih rezultata, spominje se mogućnost da bi Zeldin mogao da dođe na čelo Republikanskog nacionalnog komiteta, za šta je i sam izrazio interes, ali ostaje da se vidi do januara.

Spomenuti guverner Floride Ron Desantis je druga uspešna priča ovih izbora. U doskora ključnoj kolebljivoj državi izabran je sa gotovo 20% razlike i za sobom povukao dobre rezultate republikanaca u Predstavničkom domu kojima je pogodovala i Desantisova „džerimanderovana” nova mapa. Na kraju su republikanci dodali 4 nova mesta, a Desantis se već uveliko spominje kao vodeći kandidat za predsedničku nominaciju republikanaca 2024.

Izvan Floride i Njujorka, republikanci se nisu naročito proslavili. U Kaliforniji su uspeli da odbrane sva mesta koja su držali (što je bilo neizvesno), ali ne i da preokrenu neko. U Nju Džerziju, Ajovi, Arizoni i Oregonu su, prema očekivanjima, preokrenuli po jedan distrikt i uspeli su da odbrane neke demokratske mete, poput Dona Bejkona u Nebraski.

Sa druge strane, republikanci su zabeležili neke velike neuspehe. Od tri kompetitivna „plava” distrikta u Virdžiniji, preokrenuli su samo jedan, a u Severnoj Karolini uprkos naporima nisu uspeli da dobiju otvorenu trku u 13. distriktu. U Teksasu velika meta Henri Kueljar iz pograničnog 28. distrikta uspeo je da „preživi”, a da stvar bude gora demokrata Visente Gonzales porazio je mladu republikansku nadu Majru Flores (oboje aktuelni kongresmeni koji su se našli u istom distriktu). Van domašaja ostale su i velike mete na Srednjem zapadu, kao što su Frenk Mrvan iz Indijane i Ilajza Slotkin iz Mičigena.

Upravo su na Srednjem zapadu demokrate zabeležile neke važne uspehe. U Ohaju i Ilinoisu su preokrenuli po jedno mesto, a u državama poput Mičigena i Vašingtona na zapadnoj obali iskoristili su unutarpartijske borbe među republikancima za svoje dobitke. Takođe, na Aljasci su iz istog razloga uspeli da pobede i onemoguće povratak Sare Pejlin u politiku. Uz to, preuzeli su i jedno „crveno“ mesto u Novom Meksiku.

Demokrate su uspele da odbrane i pokušaje republikanaca da osvoje bar jedan kongresni distrikt u regionu Nove Engleske uprkos ulaganjima „crvenih” u Konektikatu, Rod Ajlendu, Nju Hempširu i, posebno, drugom distriktu Mejna, gde je Džared Golden bio jedna od najvećih republikanskih meta. Takođe, u neizvesnoj trci u novom distriktu u Koloradu, gde su davane veće šanse republikancima, demokrate su uspele da izvuku tesnu pobedu.

Možda i najvažniji podatak od svih, od 26 trka koje su smatrane izjednačenim (engl. tossup), demokrate su dobile 20 što je sjajan rezultat s obzirom na okolnosti. Tako je značajno smanjen manevarski prostor Kevina Makartija i republikanaca u novom sazivu Predstavničkog doma u kome će najverovatnije imati 222 mesta, baš kao i demokrate u poslednje 2 godine.

Kuda dalje?

Tesna većina predstavlja potencijalni problem za Kevina Makartija. Od 2011. do 2015. bivši spiker Džon Bener je muku mučio sa svojim kongresmenima iz tzv. Slobodnog kokusa (engl. Freedom Caucus) koji su tražili veće protivljenje Obami. Nakon povlačenja Benera, upravo zahvaljujući Slobodnom kokusu, Makarti nije postao spiker već Pol Rajan. Nakon povlačenja Rajana 2018, Makarti je postao republikanski lider i uspeo na svoju stranu da privoli Džima Džordana koji je sada njegov saveznik. Ipak, problem nije toliko Slobodni kokus koliko određeni republikanci koji su nezadovoljni Makartijevim vođstvom, kao što je recimo Čip Roj iz Teksasa.

Jedno pitanje koje će definitivno biti od manjeg značaja nego što se mislilo biće pitanje uticaja Donalda Trampa. Imajući u vidu da Trampovi kandidati uglavnom nisu dobro prošli na izborima, a u nekim slučajevima su i naneli štetu šansama partije za pobedu, za očekivati je da Tramp više neće imati uticaj koji je imao u poslednjih šest godina.

Makarti je uspeo u reizboru u okviru partije za lidera, ali prava tenzija može nastupiti pri izboru spikera u januaru kada će biti dovoljno da mu se usprotivi svega 5 republikanaca i onemoguće Makartiju neophodnu većinu da postane spiker. To je najava borbi koje bi mogle da predstoje među republikancima, a koje nismo viđali kod demokrata. Tu je Nensi Pelosi, uprkos neslaganjima sa progresivcima, čvrsto držala svoje članove verne partijskoj agendi.

Ipak, sledeći saziv Kongresa će biti prvi u kome posle 20 godina Nensi Pelosi neće biti liderka demokrata. Možda i najmoćnija žena u američkoj politici u ovom veku se nakon izbora povukla sa mesta liderke svoje partije u Predstavničkom domu zajedno sa svojom desnom rukom Stenijem Hojerom, dok se dugogodišnji partijski bič Džim Klajburn povukao na niže mesto u partijskoj hijerarhiji. Novi lider demokrata, izabran bez mnogo nesuglasica, biće Hakim Džefris iz Bruklina kome će prvi pomoćnici biti Pit Agilar i Ketrin Klark. Džefris će tako postati prvi Afroamerikanac na mestu lidera partije u Kongresu.

S obzirom na prirodu Predstavničkog doma, demokrate verovatno neće imati veliku ulogu u formiranju agende. Teško je očekivati da će bilo koji veliki zakon proći kroz oba doma koje kontrolišu različite partije. Ono što možemo očekivati su svakako bitke oko budžeta i deficita i verovatno bar jedno delimično zatvaranje vlade. Republikanci su najavili i razne kongresne istrage, pre svega u poslovanje porodice Bajden (najpre predsednikovog sina Hantera) u Ukrajini i Kini, kao i u povlačenje iz Avganistana. Pojedini članovi partije traže i pokretanje impičmenta, ali to još uvek nije verovatno iako je svakako moguće imajući u vidu političku klimu.

Zaključak

Ovi izbori za Kongres su bili praktično operisani od politike. U Senatu, Mič Mekonel je išao i bez zvaničnog partijskog programa, dok su se u Predstavničkom domu republikanci uzdali u nezadovoljstvo predsednikom Bajdenom ne nudeći gotovo nikakva konkretna rešenja. Demokrate, sa druge strane, se takođe nisu trudile da glasačima ponude bilo šta nakon dve godine, izuzev zastrašivanja da republikanci hoće da ukinu američku demokratiju i da imaju simpatije ka fašizmu i Vladimiru Putinu (republikanci zauzvrat često demokrate označavaju kao socijaliste). Upozorenja da su ovo „najvažniji izbori u istoriji” bila su sveprisutna, ali od tolike važnosti, partije se nisu setile da biračima ponude nešto osim straha i priče o tome koliko je loša druga strana.

Ono što postaje sve očiglednije, stoga i zabrinjavajuće, jeste sve veća ušančenost dve partije koja dovodi do situacije u kojoj bi politički sistem bio u stalnom zastoju. Jedna partija može da ima 51-52 mesta u Senatu i nekih 230-240 mesta u Predstavničkom domu i pokuša da progura svoju agendu dok je opozicija praktično „Ne” partija koja se protivi skoro svemu (osim budžetu i vojnim izdacima). Distrikti su toliko precizno „džerimanderovani” da ostavljaju malo prostora za značajne promene u ravnoteži dveju partija koje imaju duopol na vlasti u SAD iako nezadovoljstvo birača partijama nikada nije bilo veće.

Najveći gubitnik izbora, Donald Tramp, već je 15. novembra objavio ulazak u trku za predsednika 2024. što samo znači da čak ni do proleća nećemo imati predah od izbora i kampanja. Kao glavni takmac trenutno mu figurira veliki pobednik ovih izbora Ron Desantis, ali je sigurno da će kroz Kongres neki republikanci pokušati da se dokažu i pokrenu sopstvene kampanje. Sa druge strane, veliko je pitanje ponovne kandidature 80-godišnjeg predsednika Bajdena, a još veće pitanje je ko umesto njega. Taj potencijalni vakuum bi mogao da ispuni neki trenutni član Bajdenove administracije, poput sekretara za saobraćaj pita Butidžidža, neki guverner, poput Gavina Njusoma iz Kalifornije ili Roja Kupera iz Severne Karoline, ili upravo neko iz Kongresa, ko se bude naročito dobro pokazao. Naredni saziv Kongresa bi tako, u nedostatku konkretnih novih zakona koji bi bili predlagani i usvajani, mogao da postane poligon za 2024. koja sve više deluje kao nastavak jednog permanentnog izbornog ciklusa kome se ne nazire kraj.

 


O autoru:

Nikola Milinković rođen je 19. decembra 1998. u Kraljevu, Republika Srbija. Diplomirani je politikolog za međunarodne poslove i student master studija na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, na smeru međunarodne studije – modul Studije SAD. Učestvovao je na BIMUN konferenciji 2019. godine, i na Ajn Rend konferenciji u Varšavi 2020. u organizaciji Ajn Rend Instituta iz Kalifornije. Od 2019. učestvuje u programu razmene Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu sa Univerzitetom Klemson iz Sjedinjenih Američkih Država, a 2019, 2020 . i 2022. učestvovao je i u Letnjoj školi američkih studija u organizaciji Centra za studije SAD uz podršku ambasade SAD u Srbiji. Kao deo projekta “Serbian Educational Alliance” novembra 2022. boravio je u studijskoj poseti Univerzitetu Ohajo Stejt u Kolambusu, Ohajo.

Bio je član je redakcije portala Američki izbori 2020. koji se bavio praćenjem predsedničkih izbora u SAD. Polja interesovanja su mu istorija, međunarodni odnosi i politički sistem SAD. Služi se engleskim i nemačkim jezikom.

IZVOR FOTOGRAFIJE:Pixabay