Vrhovni sud SAD i prekid trudnoće: odluka i posledice

Ovaj tekst nastoji da ukratko pojasni odluku Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država u vezi sa pravom na prekid trudnoće, kao i da ukaže na njene posledice, kako po žene koje žele da prekinu trudnoću, tako i po političku scenu Sjedinjenih Američkih Država. Posebna pažnja posvećuje se konkretnom primeru uticaja ove odluke na dominantno republikansku Severnu Dakotu.

Šta je sud odlučio?

Vrhovni sud SAD nije proglasio prekid trudnoće nelegalnim. Ono što je sud uradio jeste da je poništio prethodno tumačenje Vrhovnog suda staro gotovo pet decenija (Roe VS Wade), prema kome se smatralo da pravo na abortus proizlazi iz odredbi američkog ustava. Ustav SAD je star preko dva veka i ne naročito detaljan, pa su se u pravnoj nauci i tradiciji SAD razvile dve različite škole. Prva škola je liberalna i zalaže se za telelološko tumačenje ustava, doživljavajućinajviši pravni akt SAD kao skup načela koja su živa i dinamična i koja se moraju prilagođavati velikim promenama u životu u odnosu na kraj 18. veka. U skladu sa ovim pristupom, tumačeno je da američki ustav daje ženama pravo na abortus na osnovu prava na privatnost i slobode izbora (pro-choice) da sam odlučuješ o svom telu. Druga škola je konzervativna i ustav tumači veoma usko i isključivo jezički, kao nedinamičan dokument u kome je jasno napisano sve što su autori hteli da kažu. Pristalice ove škole smatraju i da ustav nije garantovao neposredno pravo na abortus, jer se ono ne pominje eksplicitno u ustavu. Suštinski, prekid trudnoće u SAD nije zabranjen, ali je konstatovano da pravo na abortus nije garantovano federalnim ustavom.

Ako nije garantovan federalnim ustavom – da li je abortus legalan?

Imajući u vidu da je protumačeno kako ne postoji garancija ovog prava na federalnom nivou, sada je na pojedinačnim saveznim državama SAD da odluče o tome da li će abortus biti legalan ili ne na njihovoj teritoriji. Veliki broj konzervatnivnih država već ima zakone kojima se abortus zabranjuje, ali koji nisu bili primenjivani u praksi, jer su bili u koliziji sa federalnim ustavom. Za očekivati je da će gotovo sve „crvene“ savezne države u kojima su republikanci jasna većina usvojiti u narednom periodu ovakve zakone, što će učiniti abortus ilegalnim u većini saveznih država koje čine SAD. U jednom broju „crvenih“ država sudovi su već doneli privremene zabrane sprovođenja abortusa. Sa druge strane, „plave“ države u kojima dominiraju demokrate nastojaće da pravo na abortus dodatno zaštite, pa će tako građani Kalifornije 8. novembra (kada se održavaju i takozvani mid-terms izbori) glasati i za amandmane na ustav ove savezne države kojima će pravo na abortus postati ustavna kategorija. Za većinu žena u SAD, koje žive u „plavim“ državama, pravo na abortus neće biti ugroženo ovom odlukom Vrhovnog suda SAD, ali ih svakako zabrinjava ovakav trend ograničavanja prava žena na izbor. Naročita zabrinutost postoji kod dela stanovnika „ljubičastih“ država, u kojima se demokrate i republikanci smenjuju na vlasti, zbog bojazni da bi i u njima moglo da dođe do sličnih inicijativa u budućnosti. No, za sada u državama poput Floride (koja od „ljubičaste“ već naginje ka „crvenoj“) nema ovakvih inicijativa.

Šta mogu da učine ovim povodom druge dve grane vlasti – zakonodavna i izvršna?

Ukoliko bi Kongres SAD, kao najviše zakonodavno telo, usvojio zakon kojim se abortus legalizuje na saveznom nivou, onda bi ovo pravo postojalo i u saveznim državama, nevezano od njihovih pojedinačnih odluka, zbog preimućstva federalnih zakona. Međutim, takav ishod ne deluje kao realan u skorijem periodu, jer bi to podrazumevalo i podršku dela republikanskih članova Predstavničkog doma i Senata, što oni zasigurno neće učiniti – naročito ne u aktuelnom predizbornom periodu. Takav dogovor dve partije, sličan skorašnjem o minimalnom ograničenju nošenja oružja (do koga je došlo nakon tragičnog masakra u školi u Teksasu), ipak deluje nedostižno. Druga mogućnost bila bi ukidanje takozvanog „filbastera“ i donošenje zakona uz pomoć većine glasova, koju trenutno imaju demokrate. Međutim, ukidanje ovog pravila, koje zahteva kvalifikovanu većinu, stvorilo bi presedan i moglo bi u perspektivi da bude negativno i po demokrate u situacijama u kojima su u manjini u Kongresu. Za razliku od legislative, izvršna vlast nema ni teorijsku mogućnost da legalizuje abortus u čitavoj državi, ali je Bajdenova demokratska administracija već usvojila akcioni plan kojim se obavezuje da će obezbediti i olakšati ženama iz država u kojima će abortus biti zabranjen da isti, ukoliko žele, izvrše u onim državama u SAD u kojima će to biti dozvoljeno. To će podrazumevati staranje da savezne države ne počnu sa ugrožavanjem prava na slobodu kretanja unutar SAD, koje je garantovano svakom građaninu, kako bi sprečile abortiranje svojih građana van njihove države. No, iako bi administracija zasigurno želela i da preuzme troškove finansiranja prekida trudnoće na sebe, to joj onemogućava akt koji je Kongres usvojio 1976. godine („Hajdov amandman“), a kojim se zabranjuje korišćenje federalnih sredstava za finansiranje abortusa.

Da li će žene iz „crvenih“ država i dalje moći da prekinu trudnoću?

Kako trenutno stoje stvari – odgovor na ovo pitanje je potvrdan. Federalna vlast i brojne organizacije koje pružaju podršku ženama koje žele da abortiraju nastojaće da im omoguće da, ukoliko to žele, prekinu trudnoću u drugim američkim saveznim državama. Nakon što je nacrt ovakve odluke „procurio“ u javnost u maju, izvršna vlast i građanske organizacije imale su vremena da se pripreme za ovakav ishod i da osmisle strategiju delovanja, pa ne čudi da su organizacije veoma brzo prikupile solidne iznose novca za svoje delovanje u ovom polju i da je administracija veoma brzo izašla sa planom za dalje delovanje. Takođe, važno je napomenuti i da prekid trudnoće pilulom i dalje nije formalno zabranjen, pa je za očekivati da će se veliki broj žena koje žele prekid trudnoće odlučivati na ovakav korak. Ovakva procedura je danas prilično pouzdana, a zapravo se veoma mali broj prekida trudnoće u Americi odigrava u bolnicama – uglavnom se ova procedura sprovodi u ginekološkim ordinacijama (klinikama) hirurškim putem, ili uzimanjem pilule uz nadzor. Nedostatak nadzora u slučaju uzimanja pilule svakako čini proces manje bezbednim, bez obzira na pouzdanost. Međutim, nije nemoguće da se ubuduće pokrenu inicijative koje bi sprečile i prodaju i distribuciju ovakvih pilula u državama u kojima će abortus biti zabranjen. Takođe, treba imati na umu da će potreba putovanja u drugu državu zarad prekida trudnoće učiniti ovaj poduhvat skupljim.

Koliko se stvari menja u praksi: slučaj Fargo

Odluka Vrhovnog suda zatekla me je u gradu Fargo, u Severnoj Dakoti, poznatom većem delu sveta po čuvenom istoimenom filmu braće Koen. Vodeća pro-choice aktivistkinja u državi Destini Spet (Destiny Spaeth) pojašnjava za portal Americano.rs da se prekid trudnoće do sada u čitavoj Severnoj Dakoti sprovodio samo u jednoj klinici u Fargu, i to isključivo sredom. Sreda je dan kada je troje doktora iz drugih država (Minesota, Kolorado, Havaji) dolazilo na jedan „gostujući“ radni dan u akušersku kliniku u Fargu, koja je specijalizovana za prekid trudnoće. Nakon pomenutog „curenja“ ovakve odluke suda u maju, klinika je, uz pomoć donacija građana, odlučila da kupi novu zgradu u gradu Murhed (Moorhead) u susednoj „plavoj“ državi Minesoti – koji se, u odnosu na Fargo, nalazi odmah sa druge strane Crvene reke. Klinika će se uskoro i preseliti u novu zgradu i nastaviti tamo sa radom. Dakle, u praksi se za stanovnice Severne Dakote koje žele da prekinu trudnoću neće mnogo promeniti, jer će morati da odu svega nekoliko kilometara dalje. To je, međutim, više izuzetak nego što je pravilo. Žena iz Nju Orleansa (Luizijana) će, primera radi, morati da pređe hiljade kilometara da bi došla do prve „plave“ države. Takođe, postavlja se pitanje šta će biti sa pacijentkinjama koje su planirale prekid trudnoće pre otvaranja nove zgrade klinike. U Južnoj Dakoti su klinike počele da otkazuju prekide trudnoće i pre objavljivanja odluke Vrhovnog suda, očekujući ovakav ishod. Zbog toga će tranzicioni period biti naročito kritičan.

Da li će se ovakvim činom povećati stigma prekida trudnoće?

Pri svakom ulasku u pomenutu kliniku u Fargu, prema rečima Destini Spet, žene koje su se odlučile za prekid trudnoće dočekivali su pripadnici različitih religioznih organizacija koji su protestovali protiv prava na prekid trudnoće. Na pitanje da li će zabrana prekida trudnoće u mnogim državama doprineti (dodatnoj) stigmatizaciji žena koje se odluče na ovakav korak, aktivistkinja kaže da se nada da to neće biti slučaj. Nesumnjivo je da će pokušajima prišivanja etikete „ubice dece“ u stigmatizaciji žena koje prekidaju trudnoću, konzervativne društvene grupe sada pokušati da prišiju i etiketu „prkršioca zakona“ svoje savezne države. No, Spet smatrada da taj proces neće biti uspešan i prihvaćen od strane društva i da će uskoro postati jasno koliko je ovakva odluka pogrešna. Tvrdi da će se prekidi trudnoće nastaviti, ali u manje pouzdanim, skupljim i logistički težim uslovima, što će, prema njenom mišljenju, imati samo negativne posledice po društvo. Stoga, aktivistkinja očekuje da će građani ubrzo shvatiti potrebu da se ovakve odluke ukinu. Kako bi se izrazio jasan protest protiv ovakve odluke suda, organizovani su skupovi u mnogim gradovima širom Amerike, računajući i Fargo, koji je najliberalniji deo Severne Dakote. Okupljeni građani su, između ostalog, poručivali transparentima da neće dozvoliti da im se stvarnost pretvori u „Sluškinjinu priču“, aludirajući na čuveni anti-utopijski roman kanadske spisateljice Margaret Atvud, koji predviđa faktički ropski položaj žena u američkoj budućnosti.

Da li je ovo konačna pobeda konzervativaca u vezi sa tumačenjem ustava?

Najveći politički dobitnik ovakvog ishoda svakako je Donald Tramp. Troje sudija koje je Tramp imenovao tokom svog predsedničkog mandata – Najal Goruš (Neil Gorusch), Bret Kavanut (Brett Kavanaught) i Ejmi Koni Baret (Emy Coney Barett), napravilo je razliku u Vrhovnom sudu i omogućilo donošenje ovakve odluke. Uz njega, veliki pobednik je svakako i Mič Mekonel, lider republikanaca u Senatu koji je uspeo da osujeti Baraka Obamu u imenovanju jednog novog sudije u predvečerje izbora 2016. godine, a pogurao imenovanje dodatnog novog sudije pred samo okončanje Trampovog mandata. Ovakva odluka suda može učvrstiti podršku koju Tramp ima kod velikog broja konzervativaca. Percepcija je da je ovakvim potezima Tramp omogućio republikancima trajno dobijanje naklonosti najvišeg tela u sudskoj vlasti SAD, koje je donosilo i može donositi važne odluke o brojnim pitanjima od velike važnosti za čitavu državu. Između ostalog, sud je nedavno konstatovao da Ustav garantuje neograničena prava na posedovanje oružja na osnovu drugog amandmana, čime je poništio ograničenja koje je s tim u vezi uvela država Njujork. Ovakva odluka bila je veoma po volji konzervativaca, naročito u državama poput pomenute Severne Dakote, kojima je pitanje oružja veoma važno i spada u domen najvažnijih političkih (pa i identitetskih) tema. Sud bi u perspektivi mogao da odluči o mnogim važnim pitanjima o kojima postoji podeljenost unutar SAD, a u kojima je do sada postojao „progresivniji“ pristup Vrhovnog suda – od prava na istopolne brakove, do nadležnosti predsednika. Vrhovni sud će dobiti nove sudije tek ako neko odluči da se penzioniše, ili ukoliko premine, tako da će ovakva ravnoteža u korist konzervativaca zasigurno potrajati. Međutim, vrlo je moguće da će nekad u budućnosti liberalniji sastav Vrhovnog suda ovakvu odluku preinačiti i vratiti se na ranija tumačenja. Ovakvo smenjivanje tumačenja nije isključeno dok god se ne postigne određeni minimalni konsenzus po ovom pitanju.

Kako će ovakva odluka odraziti na političku situaciju u SAD?

Vrhovni sud je do sada jako retko menjao svoje odluke, pa je ovakva odluka (koliko god bila očekivana zbog dominacije konzervativnih sudija) izazvala ozbiljan politički potres. Podele oko suštinskih tema između dve grupe u Americi se produbljuju. Republikanska partija je danas društveno konzervativnija nego što je bila pre dve decenije, dok je Demokratska partija liberalnija. Centra je sve manje i polarizacija se nastavlja. Desnije orijentisani republikanci smatraju ovu odluku moralno jedinom ispravnom. Nešto umereniji republikanci i oni koji se nalaze u „ljubičastim“ državama su, umesto na moralna pitanja, više akcenta stavili na to da je odluka dobra, jer je pravilno protumačen Ustav SAD i jer se nadležnosti vraćaju prevashodno u ruke saveznih država. Najumereniji se trude da temu izbegnu koliko mogu, pa tako konzervativci koji bi bili zadovoljni ograničenjem broja nedelja u kojima je moguć prekid trudnoće više nisu prisutni u republikanskom etru. Sa druge strane, ovo je jedna od tema koja može doprineti koheziji unutar demokratskog tabora, jer je ugroženo nešto što se percipira kao osnovna vrednost i što je važno i za dobar deo birača centra, koje bi demokrate mogle da privuku na predstojećim izborima za Predstavnički dom i deo mesta u Senatu. Očekuje nas veoma intenzivan period, zaključno sa predstojećim „izborima na pola predsedničkog mandata“ (midtearm election) za mesta u Predstavničkom domu i trećinu mesta u Senatu, a koji su zakazani za 8. novembar.

 


O autoru:

Milan Krstić je docent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. U oktobru 2020. godine brani doktorsku disertaciju pod nazivom: „Strategija destigmatizacije u spoljnoj politici država: studija slučaja spoljne politike Republike Srbije od 2001. do 2018. godine“. Master studije Istorije međunarodnih odnosa završio je na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE) 2013. godine, a nakon toga i master studije Računarstva u društvenim naukama na Univerzitetu u Beogradu 2017. godine. Osnovne studije Međunarodne politike završio je na Fakultetu političkih nauka 2012. godine, kao student generacije.
Objavio je preko 20 naučnih članaka i prikaza na engleskom i srpskom jeziku. Tokom 2017. godine stručno se usavršavao na Bard Koledžu (Bard College), država Njujork, kao stipendista Stejt departmenta Sjedinjenih Američkih Država (US State Department). Od oktobra 2018. do marta 2019. godine bio je gostujući istraživač na Univerzitetu u Bolonji. Stipendista je Marshal Memorial Fellowship programa Nemačkog Maršalovog fonda SAD. Držao je gostujuća predavanja na više američkih univerziteta.
Od 2010. godine aktivan je u organizacijama civilnog društva. Jedan je od osnivača Centra za društveni dijalog i regionalne inicijative (CDDRI), organizacije sa kojom je realizovao više desetina projekata i u kojoj je član upravnog odbora.
IZVOR FOTOGRAFIJE:Politico