Od Monroa do Vilsona (I): Srpska štampa o predsedničkim izborima u SAD 1817-1916.

„Gospodin Monroe iz Virginie izbran je sa 183 mnjenija za Prezidenta sajedinjenih država za 4 godine, od 4. Marta ove god. počinjujući a G. Tomken za Sekretara njinog,
takodje za 4 godine“.

Ovo je, po svemu sudeći, prvi medijski izveštaj o predsedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama na srpskom jeziku. Objavljen je 24. marta 1817. godine[1] u Novinama Serbskim[2] koje su izlazile u „carstvujuščem gradu Vieni“.

Ovaj list, kao prve novine na narodnom srpskom jeziku, osnovao je tada dvadesetčetvorogodišnji Dimitrije Davidović zajedno sa godinu dana mlađim kolegom Dimitrijem Frušićem, avgusta 1813.

Prvi predsednički izbori u SAD koji su održani nakon osnivanja Novina Serbskih, dakle, bili su izbori 1816, na kojem je dotadašnji državni sekretar Džejms Monro, sa 183 glasa u elektorskom koledžu pobedio senatora Rufusa Kinga, koji je osvojio 34 glasa. Davidović, koji je tada samostalno uređivao novine, iskoristio je prvu priliku da izvesti o izborima u mladoj zemlji preko okeana.

Za većinu od 25 predsedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama u 19. veku postoje izveštaji u štampi na srpskom jeziku. Ovo je nalaz vredan pomena, s obzirom na ograničenost direktnih veza dve političke zajednice, do uspostavljanja diplomatskih odnosa 1881. godine. U pitanju su, naravno, bile vesti preuzete iz štampe na drugim jezicima, ali odluke urednika svejedno su glasile da o izborima u SAD treba upoznati i srpsko čitalaštvo.

„Može biti da mržnja severa prema robstvu nije tako velika“

Austrijske vlasti zabranile su Novine Serbske 1822, kada one prestaju da izlaze u Beču, ali ih Davidović obnavlja u Srbiji 1834. godine. Njihovo izlaženje će od tada biti neprekidno sve do 1919.

Ova pauza u izlaženju, međutim, značila je da su propušteni predsednički izbori 1824, 1828. i 1832. na kojima je su pobedili Džon Kvinsi Adams i Endrju Džekson. Tek u izdanju Novina srbskih od 19. aprila 1841. može se ponovo pročitati nešto o predsedničkim izborima – konkretno da je ruski ambasador „G. od Bodisko čestitao Generalu Harisonu izabranije njegovo za Prezidenta“.

Predstavnik Ruskog carstva čestitao je, dakle, generalu Vilijamu Henriju Harisonu, koji je, kao kandidat nove Vigovske partije pobedio na izborima 1840. godine. Novine srbske prenose i Harisonov srdačan odgovor ruskom predstavniku.

„Od vremena onoga, od kako su Slobodne Severno-Amerikanske Države kao nezavisima Sila stale u red ostalih naroda, postojala su svagda prijateljska između njih i silnih i otličnih Monarha otnošenija, koji su jedan za drugima skiptrom Rusije vladali… A ovo će i moje najrevnostnie staranije biti“, piše u ovom broju novina.

U vreme kada je članak objavljen na srpskom jeziku, Harison je već bio preminuo – on je najkratkovečniji predsednik SAD, sa 30 dana mandata. Potpredsednik Tajler nasledio je Harisona, utirući put ovom ustavnom mehanizmu.

Novine srbske, koje se 1845. preimenuju u Srbske novine, prenele su rezultate izbora 1844, 1848. i 1852, ali telegrafski.

S druge strane, izbori 1856. preneti su detaljnije. Izveštaji su se pojavili u novembru te godine, vrlo brzo nakon samog održavanja izbora, što pokazuje da su i vesti krenule brže da putuju. Za predsednika je izabran demokrata Džejms Bjukenen, a Novine srbske ovako prenose ocene o tadašnjem stanju:

„Misao o mogućem razpadaniju severno-amerikanskog saveza, kojoj se pre svaki Amerikanac smejao, pretresana je u poslednje vreme doduše od Amerikanaca sviju partija, no zasad je ova opasnost uklonjena. Može biti da mržnija i odvratnost severnih država protv sisteme robstva južnih država nije tako velika, kao što bi se iz ogorčenija pri poslednjoj izbornoj buri zaključivati moglo“, prenose Novine srbske englesku štampu.

Ovaj optimističan pogled na situaciju, naravno, pokazao se netačnim.

Govor iz Linkolnove kampanje i kompromis iz 1877.

Izbor za drugi mandat Abrahama Linkolna 1864, koji je zbog građanskog rata održan samo u onim državama koje su ostale u Uniji, dobio je do tada najveću propraćenost u Srbskim novinama, koje prenose čitav govor državnog sekretara Vilijama Sjuarda iz kampanje.

„… Ja sam došao da kao birač svoje pravo upotrebim; može biti da ja to sada poslednji put činim. Birač je smrtan. Ali su isto tako smrtni i narodi, ma koliko da im je po pravilu dug život namenjen. Sama naša republika, što priznajemo, bori se sada za svoj život“, govorio je Sjuard u gradiću Obern, država Njujork, 26. oktobra 1864.

I ovaj govor u predizbornoj u kampanji obećavao je svetliju budućnost i isticao kvalitete svog kandidata.

…. Javni su dokazi pred vama da je neprijatelj iscrpljen; no to jošt ne znate, da l’ buntovnici i sami to uviđaju. Vi ćete to znati, kad im se bude objavilo da je Avram Linkoln opet izabran.

Vestnici, koji će posle dolaziti, neće se obraćati manjini na severu, oni će upravo dolaziti Avramu Linkolnu, čestitom otcu amerikanskog naroda. Oni će reći: „Otče Avrame, sagrešismo pred Bogom i našom braćom“… Tako će se okončati rat, tako će se on brzo svršiti“, poručivao je Sjuard u srpskom prevodu.

Linkoln je osvojio državu Njujork, kao i dvadeset dve od dvadeset pet tadašnjih u Uniji.

Džon Vilks But izvršio je atentat na predsednika samo nekoliko meseci kasnije, ali ne pre završetka građanskog rata i usvajanja ustavnog amandmana o zabrani ropstva. Republikanska partija, međutim, zadržala je predsedničko mesto sve do 1912, uz jedini izuzetak demokrate Grovera Klivlenda koji je obavljao tu funkciju u dva mandata (1885-1889. i 1893-1897).

To je već poslednja trećina 19. veka, u kojoj Srbija stiče nezavisnost, a i briše se razlika u pismima tadašnjih i sadašnjih novina. Srbske novine postaju Srpske novine, i nastavljaju da prenose rezultate predsedničkih izbora, doduše uglavnom ukratko, bez analize konteksta i kandidata. Isti je slučaj sa novinama Zastava, koje od 1867. u Novom Sadu uređuje Svetozar Miletić.

Izuzetak su izbori 1876, čiji se pobednik nije znao sve do nekoliko dana pred inauguraciju 1877. Šta se zapravo desilo, mogli su da saznaju i srpski čitaoci.

„Pošto su svršeni izbori 7 novembra izgledalo je da će demokrati pobediti, jer njihov kandidat, guverner Tildn, imao je većinu od 300.000 glasova. Ali pravo biranje predsednika od 6. decembra nije dalo ni malo sumnjati, da će republikanci biti nadmoćniji. Južne države: Južna Karolina, Lujzijana i Florida poslale su dvojake izveštaje o izborima; u Oregonu je oglašeno da ne vredi izbor republikanca Uatsa. U ove četiri države na posletku se koncentrisala borba između republikanaca i demokrata. Posle duge i uzaludne prepirke, moralo se na posletku pristati, da presudnu reč u tom daje naročita za to komisija od petnaest članova, koji su uzeti od članova vrhovnog suda, senata i prestavničkog doma“, piše u Srpskim novinama od 23. februara 1877.

U pitanju je bio „kompromis iz 1877“ u kojem su elektorski glasovi dodeljeni republikancu Raderfordu Hejzu, u zamenu za povlačenje trupa iz južnih država. O rezultatima rada komisije izvestila je 25. februara 1877. i novosadska Zastava.

„Već kad je 9. februara mešoviti komitet svoju presudu izrekao, da se imaju i glasovi države Floride za republikanskog kandidata brojati, ne bejaše sumnje, da će u kombinovanom sudištu sedmorice demokrata osam oštrih republikanaca na suprot sediti, koji će u prepornim slučajevima pre svega interes stranke a posle tek pitanje zakonitosti u obzir uzeti. Tako se i dogodilo.“

Raderford Hejz i njegovi naslednici Džejms Garfild i Čester Artur otpočeli su nekoliko bitnih procesa, poput reforme državne uprave, koja je tada bila izvor korupcije i klijentelističkih odnosa – delimično zbog toga je Garfild ubijen u atentatu 1881. godine. Osim toga, za vreme njihovih administracija uspostavljeni su diplomatski odnosi SAD i Srbije.

 

[1] Po julijanskom kalendaru; važi za sve datume u ovom tekstu.

[2] Ovaj tekst rezultat je istraživanja svih dostupnih izvora na Digitalnoj Narodnoj biblioteci i Digitalnoj biblioteci Matice srpske.


O autoru:

Aleksandar Ivković

Aleksandar Ivković završio je međunarodne studije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu 2019. Istraživač je Centra savremene politike iz Beograda, a takođe radi kao urednik vesti i autor na portalu European Western Balkans.

Ko-autor je četiri godišnja izveštaja „Stanje demokratije u Srbiji“ u izdanju CSP, kao i dva godišnja Alternativna izveštaja o mladima Krovne organizacije mladih Srbije.

Po završetku Studija budućnosti Beogradske otvorene škole, jedan je od predavača na modulu „Pogledi ka Evropi“. Stažista je Evropskog parlamenta u Briselu u periodu oktobar 2020 – februar 2021, u Sekretarijatu za spoljne poslove.